Priredio: dr Vukić Ilinčić
„Predsjednik srpske vlade Nikola Pašić na sjednici vlade 15. (28) decembra 1916. godine podnosi memorandum o ujedinjenju Crne Gore i Srbije. U ujedinjenoj državi crnogorski građani biće u svim pravima izjednačeni koji po ustavu i zakonu imaju građani Srbije, a kralj Nikola i članovi njegove porodice uživaće godišnju rentu od 1.200.000 dinara pod uslovom da ostanu lojalni novoj državi. Za šefa Crnogorskog odsjeka pri srpskom Ministarstvu spoljnih poslova nešto ranije imenovan je Svetozar Tomić.
Četvrtog marta 1917. godine osnovan je Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. Nominalno sjedište Odbora bilo je u Ženevi, mada je većina njegovih članova radili raštrkano u više evropskih gradova. Poslednju zajedničku sjednicu Odbor je imao u julu 1917. godine. Uz Andriju Radovića, u Odboru su od početka bili bivši ministri: Pero Vučković, Janko Spasojević, Danilo Gatalo i sudija Miloš Ivanović. Vučković je u maju 1917. istupio iz Odbora jer se nije slagao sa oštrim napadima na kralja Nikolu, a u julu 1917. ušli su Luka Pišteljić, Jovan Đurašković i Risto Jojić. U ovom sastavu ostao je Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje do kraja rata, iako je među njegovim članovima dolazilo do neslaganja. Odbor je pokušao da u svoj sastav uvede brigadira Mila Matanovića, ali bez uspjeha; on je prihvatio da u emigraciji živi od pomoći Crnogorskog odbora, a ne od pomoći kralja Nikole i time je jasno pokazao svoje političko opredjeljenje. Odbor je izdavao povremeno list „Ujedinjenje“, čiji je prvi broj izašao 2. (15) aprila. Odbor se zalagao za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom i ostalim srpskim, hrvatskim i slovenačkim zemljama u jednu nezavisnu državu. Odbor je vodio intenzivnu propagandu u svim mjestima gdje su bili Crnogorci. Crnogorski odbor imao je dobre rezultate i već zbog toga što je nailazio na raspoloženje u širokim krugovima Crnogoraca, ali je snažnu aktivnost mogao razviti prvenstveno zahvaljujući političkoj, diplomatskoj i novčanoj pomoći koju mu je pružala srpska vlada. Crnogorski odbor posmatrao je autonomiju sa stanovišta privredne snage dotadašnjih istorijskih krajeva i došao do zaključka da za Crnu Goru neće biti od koristi ne samo čista federacija nego i puna autonomija, ako bude obavezna i ako se bude polazilo od samofinansiranja. Andrija Radović i Crnogorski odbor polazili su od samostalnosti Crne Gore i nijesu bili protiv federalizma, ali nijesu bili ni uvjereni da bi Crna Gora zbog svoga siromaštva i nerazvijenosti mogla prihvatiti složeniji oblik države.
Austrofilsko raspoloženje u Crnoj Gori pokazivala je grupa oko knjaza Mirka i Jovana Plamenca, vođe pravaša. Ova grupa pristalica austrofila djelovala je u Ženevi, koja je postala značajna i kada je riječ o Crnogorcima. U Švajcarskoj u jesen 1916. osnovan je jedan komitet pod predsjedništvom Lazara Mijuškovića. Komitet se, prema crnogorskim i ruskim izvorima, nalazio u stalnoj vezi sa knjazom Mirkom i austrougarskom i bugarskom vladom, čemu je bio glavni posrednik Pavle Popović koji je održavao vezu sa Parizom. Oko 1.decembra 1916.Komitet je držao sjednicu u Ženevi, na kojoj je pretresano pitanje o podjeli Srbije još prije nego što se rat završi, između Centralnih sila i Crne Gore. O tome su izdali memorandum.
Crnogorski Crveni krst u Ženevi počeo je funkcionisati sredinom marta 1917. Članovi njegovi bili su vatrene pristalice ideje o samostalnosti Crne Gore i protivnici ujedinjenja Crne Gore i Srbije i svi su potpisali pomenuti memorandum... i predali molbu Beču da se poput Poljske omogući ujedinjenje srpskih krajeva pod upravom knjaza Mirka...“
Rakočević dalje piše o proboju Solunskog fronta, što je „omogućilo široki zamah komitskih četa“, te da su ubrzo crnogorski ustanici i komiti „prije dolaska srpskih trupa oslobodili Andrijevicu, Berane, Plav, Gusinje, Kolašin, Bijelo Polje, Pljevlja, Žabljak i Šavnik“. Autor zatim opisuje dolazak jadranskih trupa u Crnu Goru, propagandni rad na terenu pristalica ujedinjenja, aktivnosti koje su bile usmjerene na organizovanje izbora za „veliku Narodnu skupštinu Crne Gore“, uz konstataciju da su „izbori bili demokratskiji nego ikada u Crnoj Gori“...
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.